Samopromocija ili hvalisanje? Kako istaknuti svoj obrt bez nelagode
May 26, 2025 19:36 Vodice su se nedavno našle među hrvatskim gradovima s najviše obrtnika po stanovniku. I moj mali obrt Kartolina dio je te priče. Kroz ovaj blog želim podijeliti osobno iskustvo ulaska na tržište, važnost samopromocije (ali i borbe s osjećajem da je to “hvalisanje”), i zašto vjerujem da svatko tko ima vještinu ili talent treba naučiti kako se promovirati, s mjerom i bez srama. Web prije društvenih mreža – moj tempo, moj ritam Prva faza pripreme dolaska na tržište bila je osmišljavanje i izrada web stranice. Svakako je bitno imati i društvene mreže, ali odlučila sam da ću s njima spontano, nakon weba, pomalo. Samopromocija “to do” listi – ali što s neugodom? Kada sam na početku svog puta razmišljala o trenutku samopromocije, to mi je bila tek jedna stavka na popisu. Odlučila sam da ću se promovirati na Infovodicama jer tamo je moja ciljna skupina – lokalni ljudi koji imaju svoje poslove, ali nemaju vremena za promociju svojih usluga i proizvoda iako znaju koliko je to važno. No, kad je došlo vrijeme da se javim Peri za taj članak, u meni su se javile pomiješane misli i osjećaji, ne nužno pozitivni. “Hvalite me usta moja” – sindrom zbog kojeg šutimo o vlastitom trudu Vjerujem da je dosta nas odgajano u maniri “budi skromna i ne ističi se previše”. Također nas nisu pretjerano poticali da se pohvalimo svojim uspjesima jer to bi možda dovelo do posprdnih reakcija u stilu “hvalite me usta moja”… Upravo to me potaknulo na razmišljanje: Postoji li razlika između samopromocije i hvalisanja? Kad netko drugi prepozna ono što ti još nisi Svoj talent pisanja otkrila sam kada sam počela pisati za Infovodice i kada me Pere pohvalio. Do tada sam mislila da apsolutno svatko tko je pisao zadaćnicu u srednjoj školi zna pisati i izražavati se riječima. Da imam talent i da on nešto vrijedi shvatila sam tek kad mi je zbog pisanja u Infovodicama došlo nekoliko upita sa strane da (za novac) napišem neke tekstove. Bila sam u blagom šoku što sa pisanjem koje mi tako lako ide i u kojem uživam mogu zarađivati. “Ma to je ništa” – kako sami sebi spuštamo vrijednost Onda sam shvatila i da drugi ljudi koji imaju određene vještine i talente imaju isti problem sa samovrednovanjem. Električar popravi prekidač i kaže da ne treba ništa, to je bila glupost, montažer namještaja ne želi naplatiti previše jer je to bio jednostavan posao, kolegici koja ima obrt za računovodstvo je neugodno naplatiti izdavanje računa jer je to “čas posla”… i tako u nedogled. A istina je da ne znaju svi promijeniti prekidač niti montirati ormarić niti izdati račun. Isto tako ne znaju svi temeljito očistiti apartman, promijeniti akumulator, poslužiti ljude, ispeći kolač, našminkati, promijeniti slavinu, fotografirati, ispeći kruh, ukrasiti prostor za neki ugođaj, napisati Facebook objavu, zamijeniti kotač na biciklu, obojiti zidove, postaviti laminat, popraviti patent na hlačama ili promijeniti kotlić u WC-u. Znaš to jer si to radio sto puta – i to vrijedi Ovo su sve primjeri u kojima stručne osobe smanjuju vrijednost onoga što znaju i mogu, samo zato što im to ide lako, zaboravljajući da je njihovo znanje, brzina i sigurnost u radu rezultat iskustva i da drugi to često ne znaju, ne stignu ili ne mogu učiniti sami. Samopromocija nije hvalisanje – to je ponuda vrijednosti Upravo zato treba osvijestiti vrijednost svoga rada i shvatiti da samopromocija nije tu da hvalimo sami sebe, već da ponudimo znanje i vještine koje posjedujemo drugima. Ovo sam se trudila imati na umu u trenutku kada sam vidjela da je članak o promociji Kartoline izašao na portalu, a uvriježene misli oko “samohvalisanja” stavila sam van fokusa, na ignore. Zato, ako si ti taj koji ne znaš napisati objavu za društvene mreže, napisati neki tekst ili osmisliti web stranicu, javi se Kartolini. Ona to zna. A ti? Imaš li ti neku vještinu ili talent koju bi mogao ponuditi drugima?