Norveška šuma | ili |Vlat trave

Odnosi. Započnu jednom riječi ili rečenicom. Većina ih ostane površna, a nekolicina ih se produbi tijekom vremena i života. Odnosi imaju svoj život, svoj intenzitet, svoju dinamiku. Svaki od njih jedinstven je kao što je i svaki čovjek jedinstven. Isti čovjek stvara potpuno drugačije odnose ovisno o čovjeku s kojim stupa u odnos. 

U Norveškoj šumi zanimljivo je pratiti nekoliko odnosa koje glavni lik Watanabe razvija sa dvije djevojke i jednom ženom. Početne postavke ovih odnosa bile bi da je Naoko njegova odabranica, Midori prijateljica, a Reiko zanimljiva osoba koju upozna preko Naoko.

No, kako to uvijek biva, dinamika odnosa se tijekom vremena mijenja pa tako Midori postane više od prijateljice, a sa Reiko otkrije strast.

Oni koji nisu još čitali ovu knjigu iz ovog bi opisa mogli zaključiti da je Watanabe bio ženskar i da ih je mijenjao kao čarape. Ali, istina je daleko od toga. Baš suporotno, sa svakom od njih imao je vrlo iskren odnos, pun poštovanja. 

Kada je bio u društvu sa nekom od njih, davao se potpuno sa svom svojom pažnjom i prisutnosti. Po tome bih rekla da je Watanabe bio bogat čovjek.

Imao je sposobnost povezivanja sa drugim ljudskim bićem pa iako knjiga prikazuje zamršenost ljudskih odnosa i njihov utjecaj na tijek života onih koji su u njima, moram primijetiti da rijetko u životu srećem ljude koji su tako prisutni u komunikciji naspram drugog kako je bio Watanabe.

Ako ću biti potpuno iskrena, mogla bih i sama poraditi na tome.

Nakon što sam pročitala zadnju stranicu ove knjige morala sam se zamisliti. Kao što sam već rekla, Watanabe je u isto vrijeme volio više žena. Ono što se razlikovalo su situacije i iskustva koja su ih međusobno spajala. A ono što je bilo slično je iskrenost tih osjećaja i poštovanje koje je osjećao prema svakoj od njih.

Dalo mi je to za misliti.

Vrlo je prirodno čovjeku osjetiti ljubomoru na tuđe odnose. Pogotovo na odnose od onoga koga gledamo na romantičan način. Ovdje ne mislim na varanje ili bilo koji drugi oblik nepoštivanja, nego isključivo na zdravi, ispravan, nježan, uvažavajući odnos između dvoje ljudi.

Kao čitatelj, odnosno promatrač odnosa iz Norveške šume, kristalno je jasno da se nitko od ove tri žene ne treba osjećati ugroženo drugim odnosima koji se događaju u životu glavnog lika. Oni postoje jedan pored drugoga. Oni koegzistiraju. Velika ljubav prema Naoko ničim ne umanjuje ljubav prema Midori. 

Usporedila bih to sa zemljom i vodom. Ako zamislimo da je čovjek zemlja na kojoj raste trava, a svaka vlat je jedan odnos, vlat trave će biti onoliko velika i snažna koliko ju se zalijeva.

I nema smisla da jedna vlat trave bude ljubomorna na vodu koja ujedno zalijeva i druge vlati. Jedino što ona sama može napraviti je uzimati od vode ono što joj treba da raste i u isto vrijeme nagraditi vodu svojom ljepotom, svježinom i raskoši. Kakve će druge vlati biti u kombinaciji s vodom ne mogu znati niti na njih utjecati. 

Isto je i s odnosima. Svaki je za sebe i svaki razvija vlastiti jezik, povijest i razinu povjerenja. Ako dopustimo da neki drugi odnos koji naša osoba ima s drugim diktira kako ćemo se mi osjećati ili ponašati, onda gubimo autonomiju, dopuštamo da tuđi procesi upravljaju našim životom. 

Ono što se broji je prisutnost i koliko je ona kvalitetna u našem odnosu i tu treba ići cijeli naš fokus. Pokazatelj je to emocionalne inteligencije, kada dopustimo obilje u nama i u drugom bez ikakve sjene.

I kada ovo sve znam, znam da je i dalje ljudski da me tu i tamo nekada nešto štrecne, ali onda znam da je zaista stvar u meni, a ne u drugome i da je idealno vrijeme za još više ulaganja u prisutnost i ljepotu vlati na prostranoj zelenoj livadi na kojoj ima dovoljno mjesta za sve ljude dobre volje.