Šta će ti?

Bile su tri sestre i brat. Sestre su se udale, ćaća je umro, brat je ostao s materom. Imao je tri sestre, ali kao da je bio jedinac. Bio je najmlađi. Bio je najslađi. Imao je 12 godina kada je ostao sam s materom. Sestre su se udale. U druge gradove. On je ostao na selu s materom. 

Išao je studirati. Jedna sestra mu je kupila zimsku jaknu, druga mu je dala džeparac, a treća mu je dala sobu.

Oženio se. Jedna sestra mu je opremila svadbu, druga platila popa, treća je dvorila goste.

Dobio je djecu. Jedna sestra mu je kupila krevetić, druga robicu, a treća mlijeko. Jer djeca nisu htjela cicati.

Bio je ugledan. U selu je bio jedini učitelj, a njegova žena jedina učiteljica. Postao je i ravnatelj. Kupili su jedan stan, pa drugi, a i kuću su obnovili. U prizemlju nije više bila štala za krave, nego dnevni boravak.

Žena mu je voljela piti kavu i višnjevac. On je volio piti kavu i rakiju. Mater mu je bila kuharica, odgajateljica, spremačica. Živjela je preko 90 godina. I sve do svog posljednjeg dana bila je sto posto bistra u glavi.

A onda je umrla. Sin je opremio sprovod, a jedna, druga i treća sestra kupile su cvijeće i dale novaca.

Bila je ostavinska. Kuća je pripala sinu. Ostavinska je prošla za ove naše krajeve neuobičajeno glatko sve dok nisu saznali da je iza ćaće ostalo puno zemlje.  

Jedna sestra mu je dala svu zemlju na koju je imala pravo, druga sestra mu je dala svu zemlju na koju je imala pravo, treća sestra mu je dala pola. Pola je namijenila svojoj djeci. Imala ih je dvoje. 

„Mislio sam da me gledaš kao sina“, rekao je trećoj. „Dala si mi sobu kada sam studirao, dvorila si goste na mom vjenčanju, kupila si mlijeko za moju djecu“, rekao je. „A sada mi otimaš. Šta će ti? Zbog zemlje si izgubila brata“, rekao je i ispio rakiju. Jedna sestra popila je rakiju s njim, druga također, a treća je postala jedinica.

Ova kratka priča nastala je u rujnu 2025. na radionici pod vodstvom pisca Želimira Periša u organizaciji Gradske knjižnice “Juraj Šižgorić” Šibenik.